Sport 

NOGOMETNA GROZNICA: SAMBA, RIO I BRAZIL U IMOTSKOM

SUBOTA, 23. rujna 2006.

Autor: Ozren Maršić

Ovdje mi je odlično. Ima cura, Marijana iz Posušja. Ali, Imotski je super. Plaća bolja nego u Posušje i Široki, sve ide – tako je govorio 20-godišnji Brazilac Pinheiro, nogometna zvijezda II. lige, najbolji strijelac vodeće drugoligaške momčadi Imotskog.
Dečko je odličan, već je nekoliko godina u ovim krajevima. I hrvatski govori jako dobro.
– Ovdi prava ludnica. Ljudi voli nas, super nam je – kaže Pinheiro.

Da, u Imotskom vlada prava nogometna groznica. A prate je brazilski ritmovi, samba… Razumljivo, u dresu Imotskog zvijezde su momci iz Brazila. Uz Pinheira, tu su još Renato, Wagner i Fabio te Emmanuel Mahi iz Kameruna.
– Imali smo još dvojicu, ali smo ih “posudili” Marsoniji iz Slavonskog Broda – kaže trener Mario Ćutuk, tvorac nogometnog čuda.
A da vlada pravo nogometno ludilo, uvjerili smo se za boravka u Imotskom. Na ulici se govori samo o nogometu, a u kafiću su dečki   glavna tema. No, nisu samo nogometne teme na tapetu, momci su i zgodni pa su meta pogleda ljepuškastih, prpošnih Imoćanki.
– A je, lipi su. Ali, ćaća bi me ubija kad bi pošla za kojeg od njih – kazala nam je zgodna Imoćanka.
A te njene riječi puno govore o čudnoj simbiozi Brazila, Kameruna i Imotskog. U tom krševitom, ponositom kraju, gdje su ljudi tvrdi kao i kamen, vremena se očito mijenjaju.
Nisu samo stranci ponos grada. Cijela je momčad posložena tako da trener Ćutuk uživa u svakom treningu, ali i vođenju momčadi.

– Prosjek nam je oko 22 godine. Naravno, Brazilci daju ton, onaj njihov prepoznatljivi nogometni impuls. Ali, i ostali su odlični. Rezultat nam nije imperativ, a najveći mi je problem obuzdati euforiju koja je zavladala – kaže Ćutuk.
Disciplina u momčadi zadivljujuća je. Na treningu u Runovićima, pokraj Imotskog, ne čuje se ni muha.
– Kad bi vam trebalo da ih pošaljem u berbu grožđa, ne bi bilo problema – s osmijehom govori Ćutuk pogledavajuću prema obližnjem vinogradu.
Brazilci među sobom govore portugalski.
– Razumiju oni sve. Čuju sve što je dobro. A kada je nešto loše, onda baš i ne razumiju – smije se Ćutuk.

Trener nas je uljudno zamolio da ne ističemo samo Brazilce jer je cijela momčad postigla rezultat zbog kojeg se Imotski dignuo na noge. Ali, samba momci u Imotskom, u kršu i kamenu, samba momci na Crvenom i Modrom jezeru! Samba momci treniraju podno Topane, tvrđave s koje su Imoćani (uz pomoć Sinjana i pod vodstvom Mlečana) 1717. godine otjerali Turke. Tu je negdje, u Gaju pokraj Modrog jezera, i grob opjevane Hasanaginice… Oprostite gospodine Ćutuk, cijenimo sve vaše igrače, ali samba priči daje štih.
– Jezik brzo uči. Bilo je šala. Najprije me učiti psovke. Rekli mi da je hvala kad kazati k…. i onda ja sve posovati – sjetio se Pinherio svojih prvih dana u ovim krajevima i – prvih riječi na hrvatskom.
Kada je iz Brazila odlazio u Hrvatsku, nije imao pojma kamo ide. Znao je samo da će igrati nogomet. I da se u toj zemlji igra dobar nogomet. A Brazilcu je to dovoljno.
– Kad iz Brazila ja ići vamo, ništa ne znati. Čuo Šuker, Boban, gleda televizija. U Hrvatska super – lomi jezik Pinheiro.

Tako nam se pohvalio da mu je jednoć prišao jedan čovjek i kazao da je dobar igrač. Tek je poslije doznao da je to bio Marinko Boban, otac slavnog Zvone, koji je današnji Imotski osovio na noge.
– Ne znati tko on je. Bilo mi drago što me hvali – kaže Pinherio.
Nisu samo Bobanovi korijeni i počeci u Imotskom. Buljan, Gudelj, Ćelić, Tucak, Karoglan, Mršić… Pa Proložanin Ivan Leko i Stipe Pletikosa vuku korijene iz ovih krajeva… Sve njih životni je vihor odveo prema svjetskim metropolama, a nogometnu prvu ligu Imotskom će pokušati donijeti – Brazilci.

Dinamov Etto zove Pinheira

Prva nogometna zvijezda Imotskog Pinheiro dolazi iz brazilske pokrajine Baia, iz koje potječe i Dinamov Brazilac Etto. Često su telefonski čuju, u kontaktu su, a Pinheirove igre nisu promaknule ni maksimirskim gazdama pa se po Imotskom već naveliko govori da će Pinheiro uskoro u Dinamo. – Meni važno igrati. A sve drugo doći – skroman je Pinherio.

Tajna je u pršutu

Možda tajna imotskog nogometnog uspona ne leži u Brazilcima, nego u nadaleko poznatom pršutu. – Treneru, možemo li jesti pršut – uime momčadi upitao je Marija Ćutuka kapetan Tvrtko Topić. – Može. Zar niste vidjeli da su ga jeli Talijani pa postali svjetski prvaci. Samo nemojte previše – odgovorio je Ćutuk. – Uh, koliko ga jedemo, mogli bismo biti dvostruki svjetski prvaci – komentirao je Topić.
Tko je tko u klubu

Vodeći ljudi Imotskog koji ne žele veliku medijsku pompu su predsjednik Nedjeljko Tolo, direktor Marko Grubišić, sportski direktor Tino Juroš, tajnik Zdeslav Tonković, a pomoćni trener Marija Ćutuka je Tvrtko Bubalo. Njima je draže da se istakne kako kuharica Mara sprema slasna jela, da Vide i Dodo besprijekornim održavaju teren, da se Gazda brine o opremi…

Najveća plaća 4000 kuna

Nije II. liga nešto posebno plaćena. Većina tih momaka živi od nogometa, a najveća plaća u Imotskom je četiri tisuće kuna. – Lani nam je proračun bio milijun i pol kuna, a od grada dobivamo 600 tisuća kuna godišnje – kaže tajnik Imotskog Zdeslav Tonković. Nije se želio upuštati u priče koje smo čuli po Imotskom kako aktualna vlast baš ne ljubi nogometni klub jer je bivši gradonačelnik bio prije predsjednik, itd… To je ona klasična priča kakvih ima u svakom “malom i velikom mistu”.

Više objava