Nakon putopisne slikovnice djeci središnje Azije ( Timuru iz Uzbekistana, Alikhanu iz Kazahstana, Gulmiri iz Kirgistana, itd.), imotski zet Hrvoje Rupčić se uhvatio još teže zadaće – svjedočiti životu djece u Imotskoj krajini! I to ne samo djece koje danas žive u Imotskom i okolnim mjestima, već i djetinjstvu ranijih generacija ovog područja. Iako autor prvenstveno slovi kao poznati hrvatski glazbenik, u svojoj putopisnoj literaturi pokazao je autentičan književni glas koji je na razini tekstova najpoznatijih hrvatskih putopisaca poput Jasena Boke i Hrvoja Ivančića danas, ili Željka Malnara nekada.
Svi opisi, bilo ljudi bilo prirode, svaka Rupčićeva rečenica, osim zanimljivih informacija, nosi u sebi veliku radost življenja. Upravo je to prizma kroz koju nam i u ovoj putopisnoj slikovnici autor priča o obiteljima koje se ljeti okupljaju dolazeći sa svih strana svijeta, o djeci koja i danas, kao i prije sto godina, nižu kupine na vlati trave i kupaju se u hladnoj Vrljiki, o čudesnoj Zelenoj katedrali kojoj su zidovi od stabala, krov od neba i pod od travnatog zelenila (to nije metafora, već činjenica!), o igrama „na buće“ i „na pržini“, o bogatstvu prirodnih ljepota, Crvenom i Modrom jezeru, jezerima Dva oka, djeci koja uživaju na „derneku“, odlascma „u Biokovu“, pjesmama Tina Ujevića koji potiče upravo iz ovoga kraja, „ušćipcima“ bake Lene,beskrajnoj toplini i zajedništvu ljudi koji žive u Imotskoj krajini čineći je biserom naše kulturne baštine.
DJECA IMOTSKE KRAJINE knjiga je koja doprinosi osvještavanju vrijednosti vlastitog nasljeđa, nečemu što smo sve više skloni zaboraviti. Upravo zbog spoja književne kvalitete napisanog teksta i kulturološkog značaja, putopisna slikovnica DJECA IMOTSKE KRAJINE Hrvoja Rupčića zavrijedila je biti svrstana na A listu otkupljenih knjiga Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
Izvor: kreativnamreza.hr
