UTORAK, 22.veljače.2011.
Piše: Lenka Gospodnetić
Snimio: Joško Šupić / Cropix
VEĆ NA PRVI POGLED UPADNE VAM U OKO DA U OVOM KRAJU NE VOLE BOJE
Modnu inspekciju u Imotskom, glavnom gradu Imotske krajine, nije bilo lako napraviti, iz dva razloga: ljudi su, iako srdačni i razgovorljivi, bili prilično “tvrdi” za priču o tome što odijevaju, te kako i koliko odjeću plaćaju, ali i na ulici vrlo malobrojni, što se pogotovo odnosi na žene.
Trebali ste doći u srijedu, rekoše nam; tada je sajamski dan pa ima puno više ljudi po gradskim ulicama. Stoga smo dvojicu muškaraca u trenirkama (nije to bez vraga; samo nastavite čitati) na cesti upitali koji je imotski kafić, onako, najposjećenije jutarnje in-mjesto.
– “Stribor”! – odvratiše uglas, dok su i sami prema njemu hodali. “Dođite na piće u šumu Striborovu” – pored velikog supermarketa, a preko puta ugledne pršutoreznice pozivao je s visine natpis, ispod kojega je stvarno bilo nešto šušura.
“U ovoj krizi najbolje ide prehrana i sahrana”, spontano mi je pala na pamet šaljiva i istinita primjedba jednog poznanika. Poslije spize ljudi su ulazili i u kafić, uređen ukusno i pomalo avangardno, kao da je teleportiran iz nekog većeg grada. Oštro oko fotoreportera i potpisane reporterke odmah je “ošacovao”, zahvaljujući boravku velikog broja ljudi u lokalu, opće mjesto imotske mode:
Imoćani ne vole boje, ali zato vole patike! Upravo nevjerojatna ovlaš-statistika ide u korist trenirki i tenisica đonara na, poglavito muškim, nogama, da nam se namah učinilo kao da se imotski vremeplov zaustavio, što se “stajlinga” tiče, usred devedesetih, u vrijeme rata.
Ako već ne cijeli stas, a ono je kod većine Imoćana barem gornji korpus bio “upakiran” u kakvu jaknu s kapuljačom i pored srca ušivenom pumicom, “blizancima” Robe di cappa ili kakvim trapezom talijanskog proizvođača. S druge, pak, strane, ljubav prema crnom i tamnosmeđem kod oba spola u Imotskom toliko je velika da boli; kromatsku iznimku čini tek pokoja trenirka u vrištećecrvenoj boji.
Rudolf Vlašić Boys – Nigdje bez kaubojskog šešira
Od tog terora crnih kaputa i toperica rado smo šmugnuli čim smo za jednim stolom u “Striboru” vidjeli Rudolfa Vlašića Boysa, nekadašnjeg pečalbara, s kaubojskim šeširom! Boys – tako ga prijatelji i znanci od milja zovu – u Hercegovinu, odakle je rodom, i u Imotski, u kojemu je svakodnevno – donio je dašak dalekoga prekomorskog štiha. Boys kao mladi umirovljenik s američkom penzijom danas peče janjce u Sovićima, ali je “svjetska marka”.
– Ne pečem ja, to radi moja lady – ispravlja nas simpatični kauboj. – Morate doći ovo ljeto kod Boysa na janjetinu – veselo poziva čovjek. – Ma lako ćemo mi za janjce, toga ima svugdje. Ali, gdje ste nabavili taj lijepi šešir? – E, on ti je star bar dvadeset godina! Radio sam cijeli život na naftnim bušotinama, prošao sam sve od Aljaske do Dubrovnika!
A šešir sam kupio u Calgeryju na San Patrick’s day, prije 22 godine kad sam bio tamo na rodeu, i uvijek ga nosim. Znaš, Indijanci su mi uvijek bili najbolji frends, ali ja nisam Indijanac, nego cowboy i Hrvat. Zato sam se ovdje vratio kad je počeo rat – prisjeća se naš čovjek uz kavicu. Prije janjetine, a nego čega. (ključni detalj: šešir. cijena: ne sjeća se)
Ivan Ljubičić – za lanac 2000 eura
Za stolom u kafiću neodoljivo odjeven sjedi Ivan Ljubičić. Nije tenisač, ima okruglih 50 godina, rodom je s Aržana, a živi na relaciji Imotski-Split. Ivan se inače bavi sportskim mena-
džmentom, a odjeću plaća gotovinom. Evo presjeka:
– gornji dio trenirke Robe di cappa (200 eura) – majica Lacoste iz Austrije (150 eura) – traperice, ne zna marku, kupio u Splitu (1100 kuna) – tenisice Adidas (150 eura) – zlatan lanac oko vrata, 100 grama i 2000 eura.
Marijana Milas – preferiram casual stil
I u crnom kaputiću službenica Marijana Milas (35) na ulici Imotskoga grada izgleda kao praznik za oči.
– Ma slobodno napišite što sam obukla i da radije platim u gotovini. Volim casual stil, ali ne opterećujem se izgledom – veli simpatična Marijana. Evo što je toga jutra imala na sebi: – kaputić X-nation (600 kuna) – bluza S. Oliver (350 kuna) – traperice Tommy Hillfiger (800 kuna) – čizmice no name, kožne (800 kuna) – torba no name (200 kuna) – naušnice bižuterija (100 kuna).
Anamarija Lončar – pazi na detalje
Pored kipa Tina Ujevića na glavnom gradskom trgu, najčešćem prizoru s kartoline iz Imotskoga, nikoga nema. Pustoš. No, onda kao Venera iz morske pjene na vrhu strmih stepenica ukazala se ljepotica, i to ništa manje nego psihologinja u Centru za socijalnu skrb Imotski. Anamarija Lončar(42), a evo što je toga jutra odjenula:
– kaput Sisley (1200 kuna) – džemper Benetton (300 kuna) – hlače Sisley (700 kuna) – bluza Jack’s (dar od frendice pa ne zna cijenu) – naočale Gucci (1600 kuna, kupila kod ovlaštenog dilera original u Posušju) – gležnjače no name (800 kuna) – torba Laura di Maggio (300 kuna na supersniženju) – poseban detalj: pojas X-nation (60 kuna također na supersniženju). – Znam za rubriku Modna inspekcija, odlična je – smatra Anamarija koja je, kao i Marijana, imala petlju podijeliti s čitateljima djelić svojih odjevnih afiniteta. E, kad bi barem cijeli Imotski bio tako slobodouman…
