UTORAK, 7. ožujka 2000.
Piše: Braco ĆOSIĆ
PROPALI DOGOVORI GURAJU NA ULICU 320 MALIŠANA, POLAZNIKA DJEČJIH VRTIĆA U IMOTSKOME, PROLOŠCU, ZMIJAVCIMA, RUNOVIĆU, ZAGVOZDU I PODBABLJU
Sumnjam da će se svi nagomilani problemi moći riješiti za mjesec dana, tvrdi ravnatelj Dražen Markota, jer se “repovi” vuku još od 1994. godine – Zahvaljujući intervenciji načelnika Ante Petričevića djeca su jučer dobila hranu
Imotski vrtić i njegova četiri područna odjeljenja nisu zatvorili svoja vrata jer, kako nam je kazao ravnatelj Dražen Markota, načelnik je Prološca Ante Petričević osigurao da dobavljači, unatoč nepodmirenim dugovima, i nadalje isporučuju hranu. Iako su u petak u imotskom vrtiću imali informaciju kako je Županija osigurala novac za isplatu zaostale plaće, još iz prosinca lani, prijetnja ključa u bravu ostala je i nadalje.
— Roditeljima smo prošloga tjedna — kazao nam je ravnatelj Markota — rekli da ćemo i mi bez plaća raditi još mjesec dana. Do tada valja naći rješenje kako bi se podmirili dugovi prema dobavljačima jer je sada riješena situacija samo s jednim od njih. Naša su dugovanja njima oko 300 tisuća kuna, a u što su uključeni hrana, struja, voda, materijal…
Ukupni minus imotskoga vrtića, prema ravnateljevim riječima je, uključujući neisplaćene plaće za 42 zaposlena, oko milijun kuna. Najavio je da će s podacima o stanju te predškolske ustanove, koju pohađa 320 imotskih mališana, otvorenim pismom upoznati javnost i nadležne institucije.
— Svjestan sam da su gradovi i općine u teškom financijskom stanju, da nemaju novca, ali mi čak ne tražimo plaće koje nam pripadaju po zakonu, znači na razini osnovnih škola, već da se izjednačimo s našim osnivačima, ovih pet jedinica lokalne samouprave. Oni sebi plaće isplaćuju redovito — objašnjava Markota.
Navodi primjer jednoga od osnivača čiji je prosjek primanja zaposlenih 7083 kune, dok je u njegovome vrtiću 2976 kuna.
— Tu vidim nepravičnost — naglašava ravnatelj Dražen Markota, te predlaže:
— Stavimo taj proračunski novac na jednu gomilu i odredimo zajedničke koeficijente za njegove korisnike. Naravno, da gradonačelnik ne može imati manju plaću od mene, ali ni čistačica u Gradu ne može imati više od ove ovdje u vrtiću.
Za podmirenje dugova vrtića i odjeljenja u Runovićima, Zmijavcima, Zagvozdu i Prološcu, veli, da je najprije potrebno da oni naplate potraživanja od 355 tisuća kuna od svojih osnivača.
— Čisto sumnjam da se svi ovi problemi, koji se vuku još tamo od 1994. godine, mogu riješiti u mjesec dana. Međutim, ako se ne budemo mogli dogovoriti, ostaju nam na raspolaganju dužničke tužbe prema osnivačima – poručuje ravnatelj imotskog vrtića Dražen Markota.
IZ TRIMOTA:
Moga Andriju nema tko čuvati
Branka Karin, radnica Trimota, čiji troipolgodišnji sin Andrija od ove godine ide u imotski vrtić, kaže:
— Jednostavno ne smije se dopustiti zatvaranje vrtića, grad Imotski i ove susjedne općine moraju pod hitno pomoći. Moga Andriju, ako ne bude vrtića, nema tko čuvati: brat koji ga je prije čuvao otišao je u vojsku, a ostalo mi troje djece ide u školu. Zato i ne volim čak ni pomišljati na takvo rješenje jer bih u suprotnome ja morala napustiti svoj posao. A znate kakva su vremena danas – veli nam zabrinuto Branka.
