Pedeset dana nakon Uskrsa i deset dana nakon slavlja Kristova Uzašašća Crkva slavi Svetkovinu – Duhova. Spomen je to na silazak Duha Svetoga, a ujedino se taj dan smatra rođendanom Crkve.
Biblijski tekst iz Djela Apostolskih poglavlje 2. opisuje taj događaj:
„Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smètê jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: »Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja.“
Bdijenje, lat. vigilia, znači biti budan. To je noć uoči neke svetkovine kada vjernici, pripravljajući se za svetkovinu, bdiju, slave i mole. Crkva bdije i moli uoči svih važnih svetkovina kao što je i svetkovina – Duhova. Najznačajnije bdijenje u čitavoj povijesti Crkve je „Majka svih Bdijenja“ tj. Vazmeno bdijenje na Veliku subotu, no Crkva također bdije i uz svetkovinu Duhova.
U našoj crkvi sv. Frane u Imotskome bdijenje započinjemo u 18:30 Svibanjskom pobožnosti, u 19:00 sati je Misa Bdijenja sa prigodnom propovjedi, a nakon mise izložiti ćemo Presveti Oltarski Sakramenat te ćemo moliti u tišini, moliti krunicu Duhu Svetome i slavit ćemo i zahvaljivati Gospodinu kroz „Večer slavljenja“ koje animiraju mladi iz naše župe.
