MALO SMO SE ZALETJELI

UTORAK, 23.3.2004.

Piše: Braco ĆOSIĆ

GRADONAČELNIK ANTE LONČAR O KUPNJI SKUPOG SLUŽBENOG MERCEDESA

Nisam ga kupio sebi, mercedes će ostati i za mnoge buduće gradonačelnike – kaže Lončar o kupnji vozila vrijednog 75.000 eura

Ovih je dana jedna od vrućih tema mnogih imotskih razgovora svakako kupnja novog mercedesa 321 CDI za potrebe Gradskog poglavarstva, koji zajedno s PDV-om zapada oko 75.000 eura. Primjerice, lokalna radiopostaja Imotski primila je mnoge pozive građana s pitanjima kako se u imotskoj socijalnoj krizi može kupiti tako skupi automobil, a u emisijima HTV-a Brisani prostor i Nedjeljom u dva, također su urednici i gosti istaknuli taj imotski sindrom privrženosti mercedesima. I ministar vanjskih poslova Miomir Žužul, na izravno pitanje urednika emisije Nedjeljom u 2 kako komentira kupnju mercedesa u svom rodnom gradu u vrijednosti 75.000 eura, izjavio je da je vrlo začuđen takvim potezom čelnika grada Imotskog te da se ne slaže s rasipanjem novca iz gradskog proračuna. Dakako da smo za objašnjenje upitali prvog čovjeka grada Antu Lončara, koji se najviše spominje u priči u vezi sa skupocjenim automobilom.
Lončar: Ako treba, i pješke do Zagreba— Mislim da se tenzije sračunato dižu sada uoči unutarstranačkih izbora moje stranke HDZ-a iako se za taj automobil, koji je uplaćen još u studenome prošle godine, znalo mjesecima. Kupljen je nakon odluke Gradskog vijeća jer je 14 godina stari automobil, koji je prešao 600.000 kilometara, bio gotovo neupotrebljiv. Lani smo u njemu jedva izvukli živu glavu kada smo za potrebe grada putovali u Zagreb. Istina je da na Vijeću nije bilo govora o tipu automobila i cijeni pa smo na Poglavarstvu donijeli odluku o kupnji mercedesa. Mogao se kupiti i automobil pet do 10 tisuća eura jeftiniji, priznajem, no nismo željeli prkositi, kako neki kažu, već zato da automobil služi petnaestak godina. Nije ga sebi kupio Ante Lončar, ostat će on i za mnoge buduće gradonačelnike. Na pitanje kako komentira poruku svog ministra Žužula i njegovo protivljenje tom potezu, Lončar je odgovorio da nije gledao emisiju pa i ne može komentirati.
— Sadašnji proračun grada za razliku od onog od prije nekoliko godina, veći je za šest puta jedino zaslugom odgovornih ljudi u gradu, pa mislim da Imotski može imati i pristojan automobil. Moram priznati da smo se malo i zaletjeli, ali ne stoje kritike da se ponašamo rasipnički jer ćemo s ovim proračunom i radom dati Imotskom izgled grada koji on i zaslužuje. Što se, pak, tiče prigovora o imotskom posrnulom gospodarstvu i brojnim nezaposlenima, ništa im novac od kupnje mercedesa ne bi pomogao. Moji suradnici i ja spremni smo pješke ići do Zagreba samo da se u Imotskom otvori stotinjak novih radnih mjesta — ističe Lončar.
Mercedesom luksuzno do Zagreba— Mislim da smo se i mi vijećnici zaletjeli u odluci za kupnju automobila. Morali smo biti podrobnije upoznati što se kupuje i koliko to stoji, a to se na Vijeću nije kazalo. Automobil je trebao gradu, tu nema dvojbe. Ali se mogao kupiti neki jeftiniji, passat ili audi do tridesetak tisuća eura, pa i takav ne bi narušio imidž grada, a bio bi izdržljiv i koristan. Ovako mislim da nas je Poglavarstvo preveslalo, a bolje bi bilo da se pola novca od kupnje preusmjerilo za stipendiranje studenata — kazala nam je Gordana Galić, vijećnica SDP-a u Gradskom vijeću.
— I mene je, kao i članove moje stranke, ali i brojne građane, iznenadio potez gradskih otaca da kupe tako skupi automobil. Dok mnoge organizacije i udruge u Imotskom, od kulturnih do sportskih gdje se okuplja naša mladež, vape za pokojom kunom, davati 75.000 eura za automobil, zaista je pretjerano — izjavio je Branislav Mićo Škeva, čelni čovjek imotskog HSS—a.
Dapače, grad Imotski treba imati pristojan automobil jer i manje jedinice lokalne samouprave to imaju. No, zaista je trebalo dobro odvagnuti na Poglavarstvu grada koliko će taj automobil stajati. Ljepše bi zvučalo da je kupljen jeftiniji, a da se obznanilo da je dio novca, namijenjenog za te svrhe, usmjeren za kupnju nekog korisnog uređaja, primjerice, za imotsko zdravstvo. Građani bi to onda, dakako, prihvatili objeručke.

O Autoru