Imotski planinar: U tri sata spasio sam dva života

PONEDJELJAK, 01. kolovoza 2011.

Piše: Braco Ćosić

Bilo je kao u filmu, najprije sam poljskog dječaka spasio s padine iznad Modrog jezera, a potom i Norvežanku koja se našla na rubu Crvenog jezera, jer je krenula dolje po šešir – ističe član GSS-a

Pa, znadete li vi da vam je vaš čovik, a naš pričuvni član, Ante Fedor Kukavica u subotu u samo tri sata spasio dva života. Sva srića da nije išao s nama na Biokovo, a najavio se – to su bile prve riječi koje nam je u nedjelju ujutro kazao Stipe Bušelić, pročelnik Gorske službe spašavanja iz Makarske.

Pribranija kći od majke

Ostali smo zatečeni jer bi se takva vijest proširila po Imotskom u pet minuta, ali smo odmah krenuli prema Modrom jezeru. I nismo se prevarili. Tamo se, kao obično u jutarnjim satima, šetao 23-godišnji Ante Fedor Kukavica, član Planinarskog društva “Imotski”.

– Fedore, što je to bilo u subotu? – priupitali smo ga.

– Ma, je, bilo je zeznuto, kao u nekom filmu. Svaki dan po nekoliko puta, a pošto ne radim, obiđem turu oko Modrog i Crvenog jezera. To mi je u duši, jer sam rođen u neposrednoj blizini jezera – kazao nam je Kukavica i dodao:

– Sjedio sam u kafiću na ulazu u Modro jezero oko 10.30 sati i začuo krikove neke ženske osobe, dolje s južne strane jezera. Nisam dvojio, otrčao sam do automobila i 200-300 metara niže ugledao ženu i djevojčicu. Ona je kričala držeći se za stablo, a mala mi je pribrano pokazala rukom prema provaliji. Spustio sam se i imao sam što vidjeti.

Strah u očima

Na grani jasena visio je dječak, držeći se ručicama za krhke grane, a u očima sam mu vidio da je na kraju snaga, a pod njim provalija duboka pedesetak metara s oštrim stijenama – istaknuo je hrabri spasilac. Otrčao je do automobila, uzeo konop iz prtljažnika i u trku se zavezao oko struka. Prebacio je kuku oko prvog stabla i skočio na hridinu iz koje je raslo stablo. ž

– Vjerujem da sam u zadnjem trenutku uhvatio maloga ispod pazuha i onda ga mic po mic izvukao gore. Ali, majka mu se u suzama i dalje držala za stablo i vikala. Rekao sam joj da joj je sin na sigurnom i upozorio je da ga više ne ispušta iz vida, ali nije reagirala. Tek tada sam shvatio da me nije razumjela jer su Poljaci. Nakon deset minuta mi je zahvalila i željela me počastiti pićem – naglasio je Fedor, koji je od svojeg novca sada kupio lance i zagradio ulaze s južne strane Modrog jezera.

Šok i nevjerica

Zanimalo nas je što se dogodilo poslije, u drugoj akciji, na što nam je Kukavica odgovorio da je upravo sjedio i razgovarao s prijateljima o malom Poljaku kada ga je oko 14 sati nazvao prijatelj: “Fedore, dolazi na Crveno jezero, pala je neka turistkinja s vidilice i jedva se drži za granu. Klizavo je, otići će dvjesto metara dolje, nema joj spasa.”

– Sjeo sam u auto i otišao na Crveno jezero gdje sam zatekao Norvežane. Pogledao sam niz padinu i vidio mladu ženu koja se jednom rukom držala za klizavu granu, jer je rominjala kiša, a u drugoj ruci je držala šešir – priča nam pričuvni GSS-ovac u akciji.

– Vikao sam da pusti šešir i uhvati se s obje ruke za granu dok ne uzmem konop, kada mi je prijatelj kazao da se zbog šešira i spustila dolje i poklizla se. U ovom spašavanju mi je bilo puno teže. Osigurao sam je konopom i polagano je izvlačio. Vidio sam kako su njezini prijatelji rukama zatvarali oči i plakali, a ja sam mislio kako je mogla izgubiti glavu zbog šešira – kazao je Ante Fedor Kukavica.

‘Neka me zaposle u Gradu’

Samozatajni Fedor zaslužio je sve pohvale, pa i na stranicama našeg lista, naš što je uzvratio:

– Ma, da me zaposle u Gradu ili Turističkoj zajednici, ja bih 24 sata visio na jezerima. Svakim danom je sve više turista i mogu se dogoditi ovake nesreće. Zaključuje tako naš sugovornik, a mi dodajemo: – Na razmišljanje gradskim čelnicima.

O Autoru