Ministarstvo kulture i medija (OIB 37836302645) na temelju članka 15. stavka 2. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (”Narodne novine” broj 145/24) i članka 6. stavka 2. Pravilnika o obliku, sadržaju i načinu vodenja Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske („Narodne novine”, broj 128/2025), donijelo je odluku da je umijeće pripreme imotske torte upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao nematerijalno kulturno dobro.
Umijeće pripreme imotske torte, svečanoga okruglog kolača od prhkog tijesta s bogatim nadjevom i karakterističnim ukrasom u obliku krune, podrazumijeva posebne vještine i manja te specifične namirnice. Imotska torta se priprema kao znak identiteta i simbolični vrhunac proslava svih većih životnih i godišnjih obiteljskih običaja stanovnika grada Imotskog i Imotske krajine. Ovaj dio dalmatinskog zaleđa pripada istočnom dijelu Splitsko-dalmatinske županije te se zbog neposredne blizine primorja po svom kulturnom, povijesnom i gastronomskom naslijedu veže uz mediteranski kulturni krug.
Torte su se kao svečani kolači okruglog oblika pojavile na europskim dvorovima tijekom 16. stoljeća, te su se uobičajenim obrascima kulturoloških razmjena širile medu različitim zemljama i društvenim slojevima. Svaka zajednica prilagođavala ih je sebi, s obzirom na dostupne namirnice, tehnike pripreme i običaje svoga kraja. Prirodne veze Imoćana s većim mjestima dalmatinskog primorja bile su podloga za prihvaćanje mediteranskih prehrambenih obrazaca i utjecaja, posebice u odabiru namirnica i jednostavnosti njihove pripreme. S druge pak strane, ukras u obliku krune koji prati usmena predaja o oduševljenju austrougarskog cara Franje Josipa I. za kojega je bila pripremljena 1875. godine posredno ju veže za srednjoeuropski kulturni krug.
U recepturi imotske torte prevladavaju bademi, naranča i limun, zatim karakteristični domaći proizvodi maraskino i prošek te niz začina poput cimeta, oraščića, klinčića, vanilije i ruma koji su iz različitih krajeva svijeta stizali upravo zahvaljujući pomorcima i razvijenim trgovačkim vezama s cijelim svijetom. Imotska torta i danas se priprema u posebnim prilikama, za obiteljska okupljanja, svadbe, krštenja te proslave Božića i Uskrsa. U posljednje vrijeme sve se više priprema u svrhu jačanja identiteta i promocije kao simbol regionalnog ponosa. Prema načinu pripreme, ova slastica pripada redu kolača od prhkog tijesta. Polovica glatko umiješanog tijesta od brašna, praška za pecivo, maslaca, žumanjaka, uz dodatak prošeka i korice limuna, stavlja se na dno okruglog kalupa. Puni se pripremljenim nadjevom te se gornja kružna ploha ukrašava ostatkom tijesta u obliku mreže i karakterističnih roščića poput krune. Najvažniji dio imotske torte je nadjev, pripremljen od mljevenih prženih badema sjedinjenih s jajima i šećerom, uz obilje aromatskih začina koji mu daju jedinstven okus. Doziranje sastojaka, posebno začina u nadjevu, te umijeće izrade ukrasnog gornjeg dijela, kao i vještina prilagođavanja temperature za pečenje, zahtijeva određene vještine i umijeće koje se s puno pažnje u obiteljima po ženskoj liniji prenosi s koljena na koljeno.
Baštinsko i kulturološko značenje imotske torte kao jednoga od važnijih markera identiteta imotskog kraja vrlo je rano osviješteno te se tijekom 20. stoljeća putem različitih platfomi i medija (kuharice, gastro blogovi, turistička promidžba, televizijske emisije, e-portali, usmena predaja) do danas proširilo na nacionalnu razinu, ali i izvan granica Hrvatske. Osim što se tradicija pripremanja imotske torte u obiteljima i danas generacijski prenosi, ovaj se kolač kao simbol lokalne prepoznatljivosti posljednjih desetlj eća priprema na različitim turističkim manifestacijama i festivalima. Imotskoj torti kao baštinskoj posebnosti lokalne ponude Hrvatska gospodarska komora dodijelila je oznaku „Izvorno hrvatsko”, pa se kao takva priprema u restoranima, slastičarnama, prehrambenim tvrtkama, a vještina pripreme ove slastice uključena je i u kurikulum Obrtničko-industrijske škole u Imotskom. Značajan doprinos valorizaciji imotske torte dale su Maja Nikolić i Gaby Škeva čijim je zaslugama nastala knjiga Imotski na pjatu, kuharica s najznačajnijim receptima Imotskoga, prvi put objavljena 1995. godine.
Danas je priprema imotske torte u obiteljima, ali i kroz niz suvremenih primjena, popularizirana kao važan instrument komunikacije među generacijama te kao prenositelj identitetskih vrijednosti Imotskog i Imotske krajine, što opravdava proglašenje umijeća njene pripreme nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske.
Odluka o proglašenju statusa kulturnog dobra za Umijeće pripreme imotske torte
Foto: Visit Imota
