Hipodrom će ispisati povijest, ali priča je kao i uvijek puno dublja. Imotski nije bio samo početak – on je bio temelj.
Kad je Marko Perković Thompson prošlog ljeta (2024.) nakon dvije godine pauze ponovno stao pred publiku – nije to bio bilo kakav koncert. Bio je to povratak. Povratak glazbi, pozornici, narodu. A mjesto tog povratka bio je – Imotski, i jedan od najljepših stadiona na svijetu, Gospin dolac. Mali je to grad u Dalmatinskoj zagori, daleko od metropolitanskih reflektora, čije su emocije na tom koncertu bile prenesene u svaki kutak Hrvatske i dijaspore.
Imotski je te večeri bio više od geografije. Bio je simbol. Bio je pokretač. Jer upravo je s tog koncerta, iz te atmosfere pune domoljubnog naboja, započelo novo poglavlje Thompsonove glazbene priče – poglavlje koje će, simbolično, kulminirati na najvećem koncertu u povijesti, na zagrebačkom Hipodromu. Više od pola milijuna ljudi raznih generacija dolaze iz svih krajeva zemlje (a i puno šire) kako bi zajedno proslavili glazbu, vjeru, domoljublje i emociju koje Thompson sa sobom nosi već desetljećima.
Hipodrom je zapravo izgrađen u duhu puno prije nego što su podignute konstrukcije i postavljeni razglasi. On je sazdan od onog što se dogodilo u Imotskom: ljubavi i povjerenja publike, iskrene emocije i snage zajedništva. I upravo zato nije pretjerano reći – mali grad Imotski stvorio je veliki Hipodrom.
Jer da nije bilo onog prvog povratničkog koncerta, možda danas ne bismo svjedočili ovakvom velikom povijesnom spektaklu, ovakvoj energiji i ovakvom zajedništvu koje se sprema u srcu glavnog grada. Hodočasnik se vratio, a s njim i sve ono što njegova glazba nosi — emocija, ponos, vjera i domovina.
Nije tada Thompson slučajno izabrao Imotski za svoj povratnički koncert i nije baš slučajno jedan od prvih nastupa u karijeri održao baš u Imotskom. Nek se zna!
Tekst: D.S.
Foto: Imotski.in
