UTORAK, 26.svibnja 2020.
Izvor: modrojezero.org
Modro jezero je od poznatih vremena magnet za ljude. Posebno je atraktivan tijekom ljetnog doba, kada ljudi traže odmazdu od nepodnošljivih ljetnih vrućina. Potrebno je manje od deset minuta od glavnog vidikovca da biste došli do vode prateći deset jezerskih staza. Možda će potrajati još manje s istočne, Bazane ili Bago strane bez staza ili plaža koje su napravili čovjek. Stoga ljudi iz Bazane preferiraju Jezeransku stranu. Obično je otići do jezera nakon ručka i čekati da se sunce zađe malo u kasno popodne, pokrivajući samo prva 3 ili 4 gornja staza koja imaju dobru hladovinu stabla kako biste se uspjeli probiti. Noćni izleti na kupanje posebno su ugodni, ali se ne vježbaju.
Provoditi vrijeme u Modrom jezeru omiljena je ljetna zabava Imoćana. Nekada je sezona kupanja krenula ponekad krajem lipnja, nakon završetka školske godine, kada bi se voda slijevala ispod posljednje staze. Pojava tri plaže ili Jakićinog balvana označio bi vrhunac jedne sezone. Pojava stijene Pavić obično je značila kraj sezone. Tako je bilo i tijekom 1970-ih i 1980-ih. S promjenom klime, vodostaj bi se spustio na Jakićin gromad prije nego što bi gužve počele ići na jezero na kupanje. Istodobno je uvođenje šarana u jezero vodu učinilo mnogo čistijom, pa se sezona produžava dugo nakon što Pavić stijena izbije iz vode. Nivo vode pada za 15 – 30 centimetara dnevno, tako da širina i dužina jezera variraju, ali bi se moglo približno utvrditi na 100 i 400 metara. Vrijeme u jezeru obično provodi kupanje, ronjenje, kupanje na suncu ili jednostavno razgovor.Prije trideset godina, kada je u Imotskom postojala više tradicija, mogli ste čuti refrene “Dela skolane moj” koji prate ritmičko kretanje kamena na kamenom stolu na srednjoj plaži. Stol je služio i za igranje („briškula“ i „trešet“) kartaških igara. U Modrom Jezeru uvijek su se poštovali dobri zaroni. Svaka generacija imala je svoje favorite. Jedna osoba koja je obuhvaćala mnoge generacije je Ivo Anić Žabac. Kao gost radnik u Njemačkoj, ljeti bi svake godine posjećivao Imotski. Prvo što bi učinio bio je penjati se na ronilačke litice („skakala“) na respektabilnu visinu i obaviti lastavicu. Postoje priče iz devedesetih pedesetih godina o braći Anić i Skako koji bi počeli roniti prije nego što nauče plivati, pa je nekolicini starijih mališana trebalo da pođu za njima kako bi ih lovili. Srećom, to ne bi dugo trajalo, prije nego što postanu vješti plivači.
Postoje dvije skupine plaža na zapadnoj ili Jezero strani. Veća, stara, mogla je primiti više od pedeset ljudi, ali na stijenama ima mnogo prostora. U jezeru na strani Jezera moglo je biti više od stotinu ljudi, s raštrkanim skupinama na stijenama, nekoliko dobrih plivača koji su okupirali Katavićev grom, i nekolicina ljudi na strani Bazane. Obale na obali obično zauzimaju isti ljudi bez ikakvih pravila. Stari bi vremena uvijek išli na svoje stare lokacije, dok bi pridošlice išli na strane. Kako se voda povlači na niže razine i hladovina dolazi ranije na plaže, nekolicina odlučnih posjetitelja jednostavno se preseli na Bazanu stranu, neki plivajući, neki od njih u stalno prisutnom aluminijskom brodu. Dodatna pogodnost, osim produženog boravka u jezeru na Bazanskoj strani, su i kreveti maline. Brod, koji rijetko napušta jezero, dio je spremnika goriva za avione Drugog svjetskog rata. Njegovo aluminijsko tijelo preživjelo je šezdeset godina majke prirode. Prije toga su bili i drugi brodovi, čak i u devetnaestim tridesetima, prema referenci na gondolu u dr. Veljko Vuković foto knjižica.
Mediteranska klima tijekom ljeta je garant mnogih sunčanih dana. U onim rijetkim danima kada pada kiša, pljuskovi su uglavnom praćeni grmljavinom. Jezero je prilično akustično što čini nezaboravno iskustvo, ali ne zastrašujuće. Umjesto spakiranja i napuštanja jezera, najbolje je skočiti u vodu i na taj način ugostiti oluju. Temperatura vode je obično stupanj ili dva niža od temperature Jadranskog mora. Grije ga sunce i hladi kiša. Sunce nije tako intenzivno kao na moru, pa je kupanje u jezeru obično ugodnije iskustvo.
U jezeru prevladavaju mladići. Nije rijetkost da ima čitavih obitelji, pa čak i septuagenarijanaca, od kojih su najpoznatiji pokojna Zorka Rako iz 1970-ih i Braco Zen početkom dvadeset prvog stoljeća. Nije rijetkost vidjeti nekadašnje Imoćane koji sada žive u Zagrebu, Rijeci i drugim hrvatskim gradovima kako bi napravili hodočasnički izlet na jezero na kupanje. Isto vrijedi za europske i američke imotske emigrante. Povremeno bi se tamo domoroci pridružili stranim turistima.
Voda je svijetlih dana svijetloplava, a siva plava, inače sa srebrnim odrazima, pod uvjetom da je vodostaj iznad dvanaest metara. Pretvara se u zelenkast ako se razina vode spusti ispod osam metara, kada počne postati mutna. Kad miris vode postane mutan i ribnjak takav je obično kraj ljetne sezone plivanja. Počinje vrhunac sezone u ribolovu šarana. Navodi se da je šaran odgovoran za zelenkastu vodu na niskim razinama.