SUBOTA, 30.svibnja 2020.
Piše: Ivan Alduk
Foto: Luka Kolovrat
Na otočiću „Manastir“ pod sjevernim liticama jezera Prološko blato nalaze se ostaci franjevačkog samostana. U vrijeme turske opasnosti, vjerojatno krajem 15. stoljeća, franjevci napuštaju samostan na izvoru rijeke Vrljike te grade novi samostan na otočiću „Manastir“. Oslanjajući se na turske fermane, dr. fra Karlo Jurišić navodi da se samostan počeo graditi između 1600. i 1605. godine. Poticaj za gradnju i preseljenje samostana u Prološko blato dao je možda sredinom 15. stoljeća vikar bosanske franjevačke vikarije sveti fra Jakov Markijski.
Franjevci su u više navrata napuštali i vraćali se u ovaj samostan da bi ga 1715. godine zauvijek napustili kada je on i porušen. Tako da se ove godine navršava točno 300 godina od kada se fra Stipan Vrljić privremeno premjestio u Omiš gdje je sagrađen samostan na Skalicama. Nakon oslobođenja Imotske krajine od Turaka 1717. godine, franjevci prvo organiziraju župu u tvrđavi Topani a ubrzo osnivaju i novi samostan u Imotskom u čijem vlasništvu je i danas stari samostan na otočiću „Manastir“.
Ostaci samostana nalaze se na zapadnoj padini otoka gdje se vide ruševni ostaci nekoliko prostorija s kapelicom povezanih u zgradu izduženog pravokutnog tlocrta. Uz kapelicu je prolaz do obale blata/jezera a u tom prolazu su sačuvane kamene klupe. Drugu stranu prolaza zatvara čatrnja za vodu. Sudeći po sačuvanim suhozidima i krčevinama otočić je bio uređene i obrađen tijekom boravka male franjevačke zajednice na njemu.
Na vrhu otoka sačuvao se natpis uklesan na litici: „Ovo-AD. 1609 F.M.R.-NEK SE ZNA“ koji se najvjerojatnije odnosi na vikara fra Miju Runovića koji zaslužan za gradnju ovog samostana. Ostaci franjevačkog samostana na otočiću „Manastir“ u Prološkom blatu predstavljaju izuzetno vrijedan dio imotske kulturne baštine. Stoga je u organizaciji Franjevačkog samostan u Imotskom te tamošnjeg Konzervatorskog odjela i lokalnih udruga 2014. godine započelo čišćenje otočića i ostataka samostana koji su u vrlo lošem stanju. Ministarstvo kulture izdvojilo i skromna financijska sredstva za konzervaciju zidova kako bi i ovaj spomenik spasili od zaborava i produžili mu život za buduće generacije.
