SJALE IMOTSKE ZVIJEZDE

PONEDJELJAK, 21.07.2003.

Piše: Blaž DUPLANČIĆ

FEŠTA BALUNA – MEMORIJAL “ANTE BRUNO BUŠIĆ” U VINJANIMA

U subotu se dogodio povijesni susret imotskih nogometnih velikana, onih koji su slavu stekli u uglednim hrvatskim ili svjetskim klubovima, te drugih, koji su počeli i završili u lokalnim klubovima. Sve što se zbivalo uokolo memorijala “Ante Bruno Bušić” prepričavat će se još generacijama

Sve nas ista zemlja ljubi, mi smo svi sa sela ljudi… — orilo se s razglasa u Vinjanima, dok su se igrači pomalo spremali za nogometni spektakl, koji je značio puno više od obične utakmice.
Naime, prvi put u povjesti Imotskog nogometa na jednom mjestu se okupila momčad “Zvijezde Imotske krajine”, u čijim redovima su zajedno nastupili Ivan Gudelj, Zvonimir Boban, Dragutin Čelić, Stanko Mršić, Dražen Boban, Davor Todorić, Boro Todorić, Mladen Karoglan, Braco Ćosić, Igor Jelavić, Ante Mrkonjić, Ivan Maršić “Šanđa”, Ivan Maršić “Lešo”, Ivan Šarić, Ante Bikić i kao gost na vratima Vjeran Simunić. Momčad su vodili Marinko Boban i Ante Mrkonjić Runje. Uz “zvijezde” je bio još jedan nogometni velikan, Ivan Buljan, koji nije mogao nastupiti.
Na žalost, igrajući tenis ozlijedio sam mišić. A tako sam se radovao ovom susretu… Pogotovo me tuga hvata kad vidim kako je dobro pripremljen teren za igru. Mislim da su organizatori napravili pravu stvar. Ovakvi susreti bi trebali postati tradicionalni — govorio je Buljan.
Imotski nogometni veterani pod reflektorima stadiona u DovicamaS druge strane stajali su “Veterani reprezentacije klubova Imotske krajine”, za koje su igrali Marijan Repušić, Vatroslav Slišković, Tvrtko Bubalo, Mate Šimić, Tiho Grabovac, Slavko Juričić, Ante Radeljić, Teo Klapirić, Vjeko Bušić, Boro Delipetar, Branko Šabić, Pere Milas, Damir Todorić, Ante Puljić, Marko Gudelj, Vinko Ljubičić, Mladen Radeljić, Ivan Bitanga, Marin Kujundžić, Ante Knezović, Vedran Raos, Željko Milardović i Nediljko Jović. Treneri su bili Mladen Škeva i Ante Glavota, pojačani “meštrom” svih fizioterapeuta Petrom Puljićem Perkošićem.
Iako je rezultat bio u drugom planu, (“Zvijezde” su sa 6:1 pregazile veterane IK), teško je ne spomenuti fenomenalan pogodak Ivana Gudelja za vodstvo od 1:0, kada je sa dvadesetak metara punom nogom neobranjivo smjestio loptu iza leđa Vatroslava Sliškovića (Vatru znamo i kao Saveznog suca).
Još da je moć’ trčat…, ali jesi li vidija oni gol… — prepričavao je Gudelj dojmove s utakmice.
A ’ko nije vidio gol? Samo, postigao ih je dva, ali možemo se kladiti da je mislio na onaj prvi. Osim što je bio strijelac, Ivan je bio i kapetan momčadi. Da, da, trener Marinko Boban je kapetansku traku povjerio Gudelju, pa neka je u sastavu bio i kapetan “vatrenih”, njegov sin Zvone.
Zvonin otac mi je bio trener u Mračaju i stavio me u prvu momčad kad mi je bilo 14 godina — rekao je Gudelj, uz poseban naglasak na snagu obiju momčadi:
Zvonimir Boban je oduševljavao gledatelje u VinjanimaDa su svi ovi igrači isto godište, bila bi to stvarno atomska momčad!
Kako da ne, genijalni Zvone Boban je svakim dodirom lopte pokazivao koliko je znanja u njegovim nogama, ali još više nego igrom Zvone imponira jednostavnošću i neposrednošću izvan terena. Jednostavno, čovjek nađe djelić vremena za svakoga tko se s njim želi slikati ili proćakulati.
Bilo je lijepo vratiti se u stari kraj — kazao je Zvone.
Za njegovog ujca Ivana Šarića kažu da je mogao biti najveći od svih igrača, ali ovako je ostao legenda Mračaja, a kako doznajemo i prvi Zvonin trener (“Mislim da je na mene utjecao više genetski” — kaže Zvone).
Ivan je sa 62 godine bio najstariji igrač ovog susreta, a mi smo primijetili kako su sve najbitnije priče iz povijesti vezane uz Mračaj, klub koji se danas natječe u posljednjoj, Petoj ligi.
Vratili smo se na igralište, tamo je pogodio Dragutin Ćelić i to — glavom.
Dva puta sam glavom zabio i za Hajduk — prisjećao se Ćelić, koji još uvijek trči kao da mu je netko ugradio “motorin” u pluća, te dodao:
Najviše pljeska dobio je Ivan Gudelj, majstorski je dvaput zatresao mrežuDrago mi je da smo se napokon svi sastali, zabavili i popričali.
Već je bio pogodio i Mladen Karoglan, pa je kod visokih 3:0 morao nekoliko puta s razglasa intervenirati i Stipe Ujević, koji je svojim najavama i dosjetkama zabavljao publiku.
Ne zaboravimo strijelce Davora i Boru Todorića, pa Marina Kujundžića (svladao Simunića s 11m) i Branka Šabića “Zeku” koji je izborio jedanaesterac…
Ljubimac domaće publike bio je Tošo (Ante Radeljić se zove, ali svi ga znaju po nadimku), koji je kao dijete u Mračaja trenirao s Bobanima (Draženom i Zvonom), da bi nakon toga više od desetljeća igrao za Vinjane.
Fešta na Dovici je potrajala do kasno u noć. Uvečer su zasvirali popularni Baruni, a sve što se zbivalo uokolo memorijala “Ante Bruno Bušić” prepričavat će se još generacijama. Budite uvjereni!

   

PALAC GORE “ŠKEVIĆIMA”

Sve na jednom mjestu, nogometne “zvijezde”, Dinamo, reflektori…
Nije bilo teško okupiti sve ove igrače, jer svaki od njih je “iz prve” potvrdio dolazak na povijesnu utakmicu za Imotsku krajinu — kaže predsjednik Vinjana Ivica Škeva.
Vrijedni tajnik kluba Branislav Škeva dodao je:
Svake godine na turniru donesemo nešto novo. Lani su igrale djevojke, ove godine veterani. Mislim da je turnir sve bolji i bolji.
Obojica kažu kako će njihov klub biti “mina iznenađenja” trećeligašima (“Svi će se opeć’ na Vinjanima”).(bdu)

SVJETLO NA DOVICI

Aplauzom je oko 1000 navijača pozdravilo prvo paljenje reflektora na stadionu Dovica. Susret između Vinjana i Dinama dobio je tako novu dimenziju, jer će ostati upamćen kao prvi u kojemu se igrala noćna utakmica.(bdu)

O Autoru