SUBOTA, 13.05.2000.
Piše: Braco ĆOSIĆ
Zamislite, ja sam stvarao Vodogradnju, 27 godina sam u njoj, a sada mi neki “unuci” sa strane pišu otkaze i tjeraju me na ulicu, ogorčen je Ivan Ljubičić Lala, ekonomist
IMOTSKI — Otkazi dvadeset šestorici djelatnika Vodogradnje d.d. Imotski, koje je potpisao stečajni upravitelj Zvonko Silić, podigli su prašinu u ionako osjetljivoj gospodarsko-socijalnoj situaciji u Imotskom. U “Vodogradnju”, nekad uzornu građevinsku tvrtku, uveden je stečaj 1. ožujka, te je nakon toga zatvoreno gradilište investicijski najjačeg objekta u Imotskoj krajini, poslovno-parkirališnog središta. Otkazi su doveli ovu tvrtku pred najtežu situaciju od njezina utemeljenja. Djelatnici, ogorčeni nakon uručenja rješenja o otkazu, otvorili su dušu i, kako kažu, ono što se još od 1995. godine gomilalo u tvrtki i u njima provrilo je u bujicu kojoj se ne vidi kraja.
— Zamislite, ja sam stvarao Vodogradnju, 27 godina sam u njoj, a sada mi neki “unuci” sa strane pišu otkaze i tjeraju me na ulicu — ogorčen je Ivan Ljubičić Lala, ekonomist po struci. Ostali su mi dužni 74 tisuće kuna, 28 mjeseci plaće nismo okusili, a sad otkazi.
Stečajni upravitelj Silić je dvolična osoba. Kada je ušao u firmu, a bio je svega par puta, rekao nam je da mu se možemo slobodno, kao i gospodinu Ćudini iz Trgovačkog suda, obratiti. No, nakon par dana drsko kaže da možemo razgovarati samo preko odvjetnika. Ma kakav je to pristup nama koji smo stvorili Vodogradnju? No misli ipak da je to maslo dvojca koji je uništio Vodogradnju. U prvom redu je to Ivan Smoljko. Zamislite, oni sugeriraju stečajnom da radnika, koji godinama radi na rešetki u kamenolomu, koji ima šestero djece, od toga dvoje bolesne, žena ne radi, pošalje kući. Sramota. Ja radim 25 godina i sada ti dođe neko iz Trilja i Dicma i pošalje te kući, nastavlja Ljubičić.
— Dvadeset godina sam u firmi, vidio sam dobra i zla, ali ovakve pljačke doživio nisam — jada se Ante Kujundžić. Stečaj u postupku, svi trebaju čekati mišljenje Silića, a gospodin Boro Bašić privatnim zakulisnim radnjama, na privatno gradilište odnosi željezne šipke. Za uzvrat, čujem, dobiva mercedes. Potom tri godine nije održana Skupština dioničara, a moju dionicu stavlja Smoljko pod hipoteku. To je za krivičnu prijavu. Osobno mislim da u Vodogradnjinu mutežu prste ima i aktualna vlast u samom gradu Imotskom. Privatni strojevi Ivana Smoljka rade u kamenolomu i on sada preko Silića daje otkaz svome sinu i nećaku kao forme radi, a ostavlja ih raditi na svojim strojevima u kamenolomu. To je čisti kriminal. Mi nećemo stati na ovome, ići ćemo do kraja — rezolutan je Kujundžić.
— Uvjeravam svakoga da firma samo od kamenoloma može živjeti, samo da se spriječi pljačka na kapiji i među računima. U firmu treba ući krim-policija jer to što se događa tu, malo je primjera u Hrvatskoj — ogorčen je Željko Odavić koji je nakon 20 godina rada dobio otkaz.
— Tim kriminalcima ova država treba stati na rep, jer to što su učinili u samo nekoliko godina to je presedan — riječi su Ivana Puljića, jednog od onih na crnoj listi Zvonka Silića.
Slično mišljenje mogli smo čuti i od Mladena Gudelja te još nekih djelatnika koji će već u ponedjeljak blokadom ulaznih vrata u firmi te sudskim putem tražiti svoja prava.
S druge, pak, strane, na naš upit o otkazima i gnjevu radnika, Boro Bašić, jedan od čelnih ljudi Vodogradnje, izjavio nam je da duboko suosjeća s otpuštenim djelatnicima, ali da za komentar moramo pitati stečajnog upravitelja.
Zvonko Silić, stečajni upravitelj, samo je komentirao da proces stečaja nalaže i otpuštanje djelatnika, a da on nije u nekoliko dana mogao ocijeniti komu će se uručiti otkazi te da je konzultiran od čelnih ljudi.
