PONEDJELJAK, 07. rujna 2020.
Piše: Zvonko Kukavica
Foto: Imotski.in
Eto, navodno nastava kreće u ponediljak. Uvik kad na cesti vidin tu mlađariju mi padne na pamet 88-a i moj početak. Već u maloj školi sam bio sumnjičav prema višegodišnjem preuzimanju svakodnevnih obaveza, ali na kraju sam pristao na kompromis – svi tvoji će biti, otiđi i vidi, ako ti ne paše, slobodno se vrati kući. U 8.15 h sam bio kod kuće i nagovara babu da odigramo jednu na penale. Naravno, slomili su me u 7-oj godini i tu je borba započela. U međuvremenu su se prominile države, ekonomski sistem, oblik televizora i još neke sitnice, ali školske torbe su opstale. U vremenima smo kad je za svakog pristojnog obrtnika facebook stranica must have, domaćica više ne nosi teku sa
receptima nego u direktnom prijenosu kuva rižot, ali još uvik školarci na prvi dan ročne službe dobiju torbusinu. Uglavnom, čim te evidentiraju ti ne gine dvanaest godina besparice i ranog zimskog alarma. E sad, priznajem da o školskom sustavu znam malo, prvenstveno zato što me toliko zanima. Ipak, u neobaveznom razgovoru mi rekoše kako su rubno odlični đaci dobri, ali ipak ne toliko odlični da bi
mogli biti sigurni u to da će završiti u kakvoj elitnijoj srednjoj školi. To bi značilo da čovik koji sa 14 godina ne zna nacrtat kozu i upitnog je sluha mora sa skepsom promišljati svoju veterinarsku budućnost. Ne znan šta bi o tome mislio, ali nekako zamišljam da ipak nije presudno kako zvuči zvižduk Oliverove melodije u postupku osjemenjivanja. Nekidan je na televizoru prikazalo momčića koji se vratio iz Kanade sa naramkom medalja pa objašnjava generacijske izazove. Realno, njegove primjedbe dobacuju manje od sportskog komentatora ritmičke gimnastike. Prava istina je da smo mi društvo iskustva ( uglavnom lošeg), a ne društvo znanja. Narod nepogrešivo sluša i cijeni riječi čovjeka sa iskustvom, dok su sve primjedbe mladih a priori hir. Dobro, to donekle i ima smisla jer je trebalo doći do zrelih godina bez vidljivih vanjskih oštećenja. Bilo kako bilo, sritno školarcima, posebno prvašima.
