Rijeka Vrljika

PETAK, 05. lipnja 2020.

Piše: Maja Delić Peršen
Foto: Zvonimir Martinović

Slijev Imotskog polja i rijeke Vrljike pripada središnjem pojasu dinarskog krša. To se područje vanjskih Dinarida u hidrogeološkom smislu odlikuje nerazmjerom između morfoloških i hidrogeoloških razvodnica. Površinski tokovi završavaju u ponorima i dalje napajaju  slijev rijeke Tihaljne, u Bosni i Hercegovini, ili izlaze u podmorskim izvorima u Vrulju na Dubcima i u Klokunu kod Drašnica.

 Hidrogeološka obilježja stijena, tektonska oštećenja, prostorni i visinski položaj geoloških struktura, morfologija terena i količine padalina uvjetuju hidrogeološku funkciju terena. Tako razlikujemo teren u kojemu slabo propusne naslage stvaraju kompaktnu prepreku protoku podzemnih voda, a polupropusne barijere ipak omogućuju protok te reguliraju i usmjeravaju otjecanje voda. Najveće prostranstvo vapnenjačkih stijena  izmjenjuje se  s dolomitima, koji nisu značajnija smetnja vodotocima. Podzemne barijere čine donjokredni dolomiti i pločasti vapnenci s rožnjacima na području Imotski – Grude. Djelomične (viseće) barijere izgrađene su od neogenskih laporastih naslaga i kvartarnih sedimenata izmiješanih s glinom.

Vrljika je po mnogočemu jedinstvena krška rijeka koja protječe cijelom dužinom Imotskog polja. Nije ju moguće uklopiti u standardnu klasifikaciju jer je po svojim hidrološkim i geološkim značajkama od izvora do ponora jednaka, pa se ne može govoriti o gornjemu, srednjemu i donjem toku. Od izvora do uvira duga je 23 km, a cijelim tokom vijuga poljem poput drugih ravničarskih rijeka.  Na izvorištu je pet vrela: Jauk, Opačac, Utopišće, Duboka draga  i Dva oka (ili Jezerine), koje su poseban fenomen jer voda izvire iz dva potpuno okrugla vrela udaljena jedno od drugoga nepun metar. Uz izvore se vežu razne priče i legende koje su ljude ispunjavale strahopoštovanjem prema vodi od koje smo svi sazdani.

Vrljika u svom toku mijenja ime pa se tako od Kamenmosta naziva Matica. Konačno, rijeka ponire u dnu polja pa izvire u susjednoj Bosni i Hercegovini.
O Vrljici je ovisio urod u Imotskom polju, ali i svekoliki život. Još donedavno voda Vrljike  bila je pitka na svakom njezinom dijelu, u njoj su plivale endemske mekouste pastrve i imotske gaovice, obitavao bjelonogi rak. Čovjek se po zlu umiješao u život rijeke uvjeren da mu je sve dopušteno. Bogata i plodna snaga rijeke polako posustaje pred najezdom novoga nesmiljenog vremena.